1. |
I.
06:40
|
|||
Sve stoji, u blijedu sutonu
Mre vrijeme koje ne liječi
Ništa
Riječi zaboravljene u drugo more tonu
Znaš li bar gdje smo
Gdje je naša smrt
Da blagoslovi vodu u praznu oku
Pristaništa
Svi živi i svi mrtvi svi oduvijek
Našli ste spokoj u čami svemira
Zauvijek je bilo kratko moje dugo putovanje
Treba zatajiti ovo more tek
Biti nemir sna
San nemira
Evo i zadnjeg vala za moju žudnju golu
Prolazi svijet:
Ne gubi vrijeme – klekni
Moj vid se gasi ali u ovom trenu
Znam da smo se prepoznali
U mraku
BILI SRETNI
|
||||
2. |
II.
03:42
|
|||
Ponad naših glava eno šišmiš leti
I Sunce oponaša
A ja sam sanjao vale kleti
Da se u huku vode dan
Nastavlja
I da bih u njemu ipak osluhnuo
Pticu života
Plavetnilo jasno
U bunilu gdje prelijeće smrt
U snu sam govorio glasno:
Svi smo mrtvi premda to ne znamo
|
||||
3. |
III.
03:20
|
|||
Zemlja koju smo otkrili naš je kruh
Što ga žvačemo sada
Svjetlost se povukla zatvoren je krug
Oči gonetaju dušu, hrane smisao
Jada
Oči kao lađa odriješena
Oči koje iz sumnje i smrti sabiru sol
Oči oči svjetiljke koje nosimo
Kroz mračnu tlapnju gdje se razdvaja
Radost i bol
A bili smo jedno, o cijeli moj dane
Kad je u tebe bačen oblutak strpljenja
Ti ne pamtiš više krugove na vodi
Usta puna šutnje
Ti ne znaš pute zapretane
Jao, ne vidiš zemlju
Iskupljenja
|
||||
4. |
IV.
03:16
|
|||
Zar nema neba vedrijeg i svjetlijeg
Od ovoga kojeg mi vihor potaplja u osami
Tračak milosti na kamenjaru još tinja
Kao svetinja s koje opada bjelina
I diže oltar
Tami
Tko će te štititi? sikću crne zmije
Zaklinješ ih Kristom zaklinješ se hljebom
Zar naša svjetlost žrtvovana nije
Za spas pod onim drugim
Zbilja još crnjim nebom
Ono mi više nije tuđe nije mi baš ni milo
To more od kojeg me podilaze žmarci
Ispod njega VIDIM sve što mi je
Sunce skrilo
"ŠTO MOŽE OLUJA POTONULOJ BARCI"
|
||||
5. |
V.
04:19
|
|||
Ostani u snu, pusti hladno vrijeme
Jedina krila da nose vijest
O nama
Odveć je mračno, gospodare sjene
Spremne da boju dana učine bojom
Straha
One su došle nečujno one te bude
Kraj uzglavlja ti viču da
Ne postojiš
Ne otvaraj oči, pune su posude
Koje buđenjem možeš
Da spojiš
Spavaj! u tami otvoren prozor lupa
Na rodnome domu u nesanici nade
Učini me crnjim
Srce mi iščupaj
Pomrači zatvoren san u kojem se još jednom
Živjeti dade
|
||||
6. |
VI.
02:56
|
|||
Već su mi se uvukle u kosti
Sjenke noći
Slijedim ih kadikad
I sve je vrlo čudno: ne znaš tko si
Ne znaš jesi li postojao
Ikad
Podižem lice
Nikakva druga kretnja
Nije mu ravna ali ga zatiru
Bore
Sve što ostaje sve je slijepe prijetnja
Sve je žudnja
Mrtvačka žudnja zore
Tko si između sjenki (kostiju svojih rana)
Zar pjena snova
Ili krik iskona
U samom sebi uvijek si izvana
Gdje istinski sija
Gupčeva korona
|
||||
7. |
VII.
04:25
|
|||
Ovdje gdje svjetlost ne pokreće
Lišće
Legla je zemlja na koju nisam sviko
Poput vjetra rasipam se stišćem
Zadnja sam žrtva
NIŠTA I NITKO
Koja poriče sve vrijeme koja niječe
Sve što ću joj dati
Žrtva koja prikuplja i prah moj i sjeme
Slika odsutnosti bez lica
Ogledalo koje će prazno
Sjati
I pamti, već sam odvojen od sebe
A patnja bez Sunca biva sve plića
Nemoćni pred ljudskim snom
Na zemlji koja nas neljudski zebe
Sjene smo puke svoga svemirskog bića
|
||||
8. |
VIII.
02:28
|
|||
Toliko je vremena prošlo, druga kiša
Možda još pada (preostali znamen)
Evo trenutka
Jedine prave zjenice
U kojoj je nada – suza
A tjeskoba – plamen
Za njih, ne za sebe
Živio sam ovaj svijet
Istu svjetlost gdje ista prodire tama
Otvarao mi se u bolu put
Kao cvijet
U kišnoj kapi blistala Kumovska slama
I bili smo dva lica pod velom
Dva ista krika
STVARNOSTI DVIJE
Zbog njih sa svjetlost miješao s pepelom
Vrijeme je čudo ali bitno nije
|
||||
9. |
IX.
04:05
|
|||
Točan je bio znak: ovaj se otok
S crnim Suncem stopio
Sada je nebo zatvoreno
Kao potok teče misao
Umukne ptica
Koju sam stvorio
Ona je u meni sa mnom sjedinjena
U mraku koji se krijepi brodolomom
Vode
Nikada nisam bio bliže nebu zvijezdo zadimljena
Smrt je izlazila iz svega što je isto
Smrt – Sunce čisto
Jezik slobode
Sličila je na pustu i željenu luku
Zastrtu pijeskom od kojeg je stvarao Bog
Bila je to ptica na koju dižem ruku
I više ne spavam, sričem:
Laku noć laku
Noć
|
||||
10. |
X.
04:55
|
|||
Ako bi opet trebala da slazi
I u zipku snova uranja
Sunčeva zraka
Naivno dijete na stazi
Uspomena koju život izlišno ponavlja
Bila bi nijemi odgovor, žica bodljikava koja svira
Ovu kvarnersku fugu
(Čemu ta muka?)
Dodirni samo krilca noćnoga leptira
Ne boj se, neće ti zasjati ruka –
Pocrnjela od praha (prsti utisnuti
U nemir)
Ruka koja dijeli a dva mraka spaja
Pa ipak beskrajno mrtva, nalik na
Svemir
Ta zraka sažežena
Crna duša sjaja
I moje oči bjehu zvijezde u noći
Kojoj nema kraja
Jer u nama sva je
Dobro Sunce zato u smrti prenoći
DOK POSTOJI GRGUR POMRČINA TRAJE
|
Streaming and Download help
If you like Pomrčina, you may also like: